Brod je kolijevka koju voda ljulja i ljuljanjem budi u čovjekovoj podsvijesti utisnutu uspomenu prvoga, majčinog njihanja. Kolijevka je brod što ga majka ljulja. Na valovima uspavanke započinje prva čovjekova plovidba. Brod je posuda. Ona povezuje i čuva, ona drži na okupu ono što bi se rasulo. Brod je planet bačen u svemir mora, u modrinu beskrajne vode.

Tu mimo ljudskog svijeta čovjek spoznaje svoju sićušnost, svoju neznatnost, svoju ljudsku mjeru. Vezujući tada svoju sudbinu za sudbinu broda, on s njim postaje jedno.Dijeleći sudbinu čovjeka brod najčešće umire sa svojim gospodarom.

U Komiži je do danas sačuvan drevni običaj pogreba broda. Njegov život započinje krštenjem, a završava pogrebom.

Spaljivanje broda simbolizira vezu Komižana s brodom jer im je bio temelj egzistencije i jamstvo opstanka.

Moći svetog Nikole ostavile su
duboke neizbrisive tragove na duhovni život Komižana...

U kulturi ljudi kojima je more sudbina, brod nije predmet, već osoba - brod se krsti, dodjeljuje mu se ime, a kada otplovi životni krug, sahranjuje se spaljivanjem na svetom mjestu.